Samo Gud Art - radni prostor

Samo Gud Art.

Gud Art Editions samostalna je strip-produkcija. Kao zaljubljenik koji je svoju cjeloživotnu želju da stvara vlastite stripove odlučio financirati sam s velikim zadovoljstvom mogu reći kako ovo ime već neko vrijeme ipak ne predstavlja tek entuzijazam jednog čovjeka. Gud Art Editions, s jednim stripom u striparnicama i novim projektom u nastanku, svojim imenom i logom stoji danas ispred rada sjajnih crtača, urednika, lektora, grafičkih dizajnera, prevoditelja i iskrenih ljubitelja stripa. Kao scenarist i glavni urednik ovdje predstavljenih projekata smatram samoproglašenu titulu "samostalne strip-produkcije" zasluženom, uz veliku zahvalnost svima koji su pomogli i pomažu. Ostvarenje je ovo jednog starog sna.

Jova

Strip sam zavolio 80-ih godina kao dijete, dijelom sigurno i zahvaljujući starijem bratu koji je tih godina čitao izdanja Zlatne serije, LMS i svakojake strip-časopise. Mati je radila u knjižari na Stradunu. Stavila bi me u kantun butige da ne smetam i tu sam, listajući slikovnice i bajke, naišao na prvo francusko izdanje stripa. Tvrdo ukoričeni album Operacija Dynamo. Bio sam oduševljen!

 

U poslijeratno doba nije bilo puno toga u Hrvatskoj, barem ne ođe na krajnjem jugu… a stripa bilo je možda najmanje. Bratova kolekcija nestala je u ratnom vihoru i doma sam imao desetak stripova i nešto strip-časopisa koje sam čitao, čitao i opet čitao… i rijetko bih imao priliku pročitati nešto novo, sve do onoga dana kada je Slobodna Dalmacija izdala i na kioske izbacila Zagorovu epizodu Lov na Vuka, a kasnije i Texa, Dylan Doga… ali kad je Slobodna izdala Mister Noa, e tad sam potpuno "poludio"! Već i prije bio mi je Mister No uzor, oličenje nečega što sam htio biti. Njegove epizode iz LMS znao sam nabavljati svakako. Još dok je rat trajao, znale bi mi dolaziti iz Osijeka preko pontonskog mosta na Maslenici poštom do Dubrovnika. Dijelio sam to "ludilo" s prijateljima Vicom i Vidom, i uz to što smo bili stripofili, crtali smo i svoje stripove. Kažu ljudi da nismo bili loši, ali kakvi god da smo bili, želja da stvaramo stripove bila je ogromna i prelijepa.

 

Ova zaluđenost trajala je sve do početka novog milenija kada se moja strast prema stripu transformirala u glazbu, u hip-hop kulturu, i kada sam napisao prvi rap tekst. Počelo je novo ludilo, osnovali smo rap bend Otpisani Klan, svirali po čitavoj Hrvatskoj i inozemstvu, i tako 18 godina, sve do danas, uz pauze, kraće, duže, šire, uže…

kolekcija

Tamo 2013. uselio sam u svoj stan i dao napraviti svoju prvu kolekcionarsku policu. Tako se moj stripofilski gen opet aktivirao. Nakon godinu dana policu sam širio pa je opet širio i punio pročitanim američkim i europskim izdanjima. Čitao sam ono što sam propustio, a propustio sam puno toga u tih 13 godina bavljenja isključivo glazbom i rapom.


Gutao sam tako stranice prelijepih izdanja svjetskih strip-klasika sve dok 2016. nisam s djevojkom otišao u Herceg Novi na zimski vikend stripa gdje se moja vječita želja da napravim strip vratila ravno iz peta pa sve do grla. Znao sam da ne mogu crtati dovoljno dobro, zato sam odlučio napisati svoj prvi scenarij. Otišao sam na brod (pomorac sam po zanimanju) i ​u plovidbi preko Panomskoga kanala i Pacifika do Kine te nazad do Bahama završio prvu verziju scenarija Dogodilo se u Harlemu, priču koja je ispreplela moje bavljenje muzikom i cjeloživotnu fascinaciju stripom.

 

Po povratku kući u rujnu 2016. nazvao sam crtača Luku Cakića i predstavio mu scenarij. Luka je već za mjesec dana imao skicirane table stripa i likova, ali zbog životnih obaveza morao je napustiti projekt.

Enis

Preko Dragane Kuprešanin predložio mi je crtača Enisa Čišića, renomiranog sarajevskog crtača dobro već poznatog po radu na značajnim međunarodnim projektima. Ideja mu se svidjela i tako smo Enis i ja ​krenuli u avanturu koja se "dogodila u Harlemu". U četiri godine rada scenarij je doživio svoje promjene, jednako kao i crtež, ali glavna misao i srž priče ostale su iste. Danas bih ga sigurno drugačije i bolje napisao, valjda je tako sa svime što se završi i kada je prvo u nizu idućega.

Nikola

Prvu stranicu scenarija Ragorna, srednjovjekovne fantastične priče, napisao sam 2016. Godine 2020. dogovorio sam se s Nikolom Ćurčinom za crtanje prvog strip-albuma. Nikola je čovjek koji voli svoju biografiju sažeti u rečenicu: "Rodio se, živi, radi", ali radi se o iznimnom umjetniku dobro poznatom domaćoj publici, pogotovo onima koji su imali sreću biti prisutni na nekoj od njegovih samostalnih izložbi. Poznat je i kao jedan od osnivača Hercegnovskog strip festivala, koji danas u svijetu stripa ima međunarodni značaj. 

Prvi album Ragorna napisan je i crta se. Joško Berdović, moj dragi prijatelj i profesor filozofije iz Dubrovnika, treća je spona Ragorna, njegove priče i univerzuma, kao urednik teksta i scenarija. Strip Ragorn vidimo kao trilogiju, s najmanje 180 stranica stripa. Uživamo stvarati ovu priču i gledati je kako poprima oblik u kadrovima Nikolinih crteža. Tihomir Ticulin Tico, poznati zagrebački strip crtač, ilustrator i dizajner, zaslužan je za sav lettering, većinu grafičke obrade, no i puno više od toga. Moj prvi strip Dogodilo se u Harlemu izdan je pod pečatom njegove umjetničke organizacije Stripaonica. Velika je to čast, ali i rasterećenje. Poštedio nas je "muka po hrvatskom samostalnom izdavaštvu" (tko je probao, zna o čemu govorim) i omogućio da se Gud Art Editions posveti samoj produkciji. Lucijana Pendo, inače profesorica hrvatskog jezika i filozofije, pažljivo lektorira svaku našu riječ, koliko god da joj verzija istog teksta pošaljemo, strpljenjem kakvo se rijetko sreće. Iako nikakva engleska izdanja nisu planirana u neposrednoj budućnosti (korak po korak), prijevodi se već polako izrađuju, što ne bi bilo moguće bez sveučilišne profesorice filozofije i sociologije Vande Bazdan, koja uz to na projektu Ragorna djeluje kao "ako si baš zapeo pitaj Vandu" vrsta urednika. Mare Šuljak, dubrovačka akademska slikarica i dizajnerica sa zagrebačkom adresom, zaslužna je za dizajn i izradu ove stranice. Hvala Mare, jako nam se sviđa. Jovanu Subotiću, jednom od osnivača HSF-a, hvala na svemu i svačemu, puno bi toga bilo teže bez njega. Draženu Baletiću, stripofilu i voditelju striparnice Mr. No, hvala na entuzijazmu koji dijelimo prema stripu. Nebojši Mandiću, novinaru i organizatoru HSF-a, hvala na svim prošlim i budućim intervjuima. Luki Cakiću hvala što mi je prijatelj i što redovno sa mnom razgovara o stripu i svemu što radimo.

GUD ART EDITIONS

Uz kavu, cigare i glazbu, strip je porok kojeg obožavam.

Znači mi puno i hvala vam svima što pratite ovu stranicu i što ćete čitati naše stripove.

 

Srdačan pozdrav,

Goran Jovović, Gud Art Editions